Propriocepciju predstavlja automatski povratni senzitivni mehanizam koji spregom kinestetičkih osjetila (mehanoceptora u koži i zglobovima), vestibularnog aparata i CNS-a te njihovom međusobnom koordinacijom, kazuje kako i kolikom tenzijom reagirati na vanjske podražaje s ciljem da osigura tijelu što bolju prilagodbu.
Pozornost prevencije i rehabilitacije se sve više usmjerava k usavršavanju propriocepcije, koja je postavila osnove moderne rehabilitacije. Vrlo je važan aspekt u prevenciji ozljeda potičući rad CNS-a i tijela na svladavanje novih zahtjeva kako bi se tijelo brzim prostorno-vremenskim prilagođavanjem zaštitilo od mogućih ozljeda.
Prema nekim autorima, proprioceptivnim treningom podrazumijeva se stavljanje športaša u veliki broj trenažnih situacija koje će isprovocirati aktivaciju proprioceptora i stvoriti pretpostavke za pravilnu reakciju športaša situacijama koje mogu uzrokovati ozljeđivanje.
Balans ploče su rekviziti u fizikalnoj terapiji (danas već i u športu), koji služe za razvoj propriocepcije, a mogu biti izvedene u dvodimenzionalnom ili višedimenzionalno obliku.
Dvodimenzionalne balans daske omogućavaju pokrete naprijed-natrag ili lijevo-desno, utječući time na razvoj posture i propriocepcije, gdje se preko receptora u zglobovima skočnog zgloba i stopala šalje informacija CNS-u koji povratnom spregom regulira tonifikaciju mišića cijelog tijela i održava ravnotežu. Idealne su za reguliranje simetričnosti mišića u sagitalnoj ravnini, vježbajući time posturu koja je itekako bitna u svakodnevnom životu.
Vježbe je moguće izvoditi u raznoraznim pozicijama; u paralelnom stajanju, dijagonalnom stajanju, u paralelnom ili dijagonalnom stajanju različitih kuteva u koljenskom zglobu, u klečanju, u statičkom ili dinamičkom obliku.
Uz balans koriste se i zračni jastuci u različitim oblicima, koji omogućavaju plastičnost i elastičnost te otežavaju zadržavanje položaja. Lopte većih dimenzija pokazuju znatne rezultate u razvoju propriocepcije zbog svoje specifičnosti. Vježbama na balans dasci moguće je spriječiti ponavljanje ozljeda kao što je istegnuće gležanjskog zgloba kao najčešća ozljeda na način da će tijelo samo automatski odreagirati tako što će vratiti nogu u normalnu poziciju i time spriječiti njeno prekomjerno istezanje i povredu. Vježbe propriocepcije poželjno je izvoditi svaki dan po 15 min pogotovo u početnoj fazi kako bi došlo do što boljeg „usađivanja“ u misaoni obrazac i prešlo na spontanu fazu (automatsko reagiranje).
Vježbe propriocepcije su poželjne za ljude koji se često susreću sa istegnućima gležnja, koji su u rehabilitacijskom postupku nakon te povrede ili koji su imali operativne zahvate na određenom dijelu ekstremiteta (koljeno, kuk, gležanj ili kralježnica).
