Stretching predstavlja tehniku postupnog i kontroliranog istezanja mišića, zadržavanjem u određenom položaju od 15 - 25 sekundi, bez naglih i trzajnih kretnji (zbog stretch-refleksa) do granice tolerancije bola ili preko tog praga.
Metode istezanja koriste se u fizikalnoj medicini, športu, fitnessu te u svim domenama društvenih i medicinskih grana koje se bave prevencijom, ali i sanacijom već nastalih ozljeda. Tim metodama osigurava se potrebna gipkost (fleksibilnost), odnosno mogućnost veće amplitude pokreta jer se time povećava elasticet mišića i automatski utječe na prevenciju ozljeda. Stretching se, kao metoda, osobito koristi i u športskim ustanovama te rehabilitacijskim centrima. Mišići kao adaptacijski organi imaju veliku sposobnost prilagodbe nametnutom stanju u slučaju da je mišić imobiliziran. Mišić i njegove sarkomere se skraćuju što dovodi do manje elastičnosti i mogućnosti pokreta, a ako je imobiliziran u istegnutom stanju, sarkomere se produciraju i prilagođavaju njegovu duljinu novom položaju.
Istraživanja pokazuju da tetiva osigurava oko 10 % totalnog otpora u zglobu. Smatra se da stres od 4 % odgovara granici reverzibilnosti , odnosno elastičnosti tetiva. U tom slučaju naboranost tetive nestaje, a ako se istezanje nastavi, dolazi do ozljede tetive. Preostali se dio opterećenja prenosi na mišiće i okolno tkivo, ovisno o njihovoj većoj ili manjoj istezljivosti. Mehaničke osobitosti mekih tkiva u odnosu na mogućnost istezanja ovise o elastičnosti odnosno mogućnosti da se tkivo, rastegnuto do jednog određenog položaja, može vratiti u prvobitni položaj. Granica istezanja treba biti, prema mišljenjima određenih autora, osjećaj nelagode i napetosti (ali ne i boli), pa se s obzirom na tip elongacije primjenjuju i različite tehnike.
Stretchingom djelujemo na živčani sustav koji djeluje po zakonu "sve ili ništa", prostorne i vremenske sumacije gdje pojačanim istezanjem djelujemo na povećanu aktivnost živčanih vlakana. Mozak dobiva informaciju o njegovoj veličini te indirektno djeluje na mišićno vreteno izazivajući refleks istezanja (stretch refleks), što dovodi do kontrakcije mišića. Vježbe istezanja preporučuju se i u fazi nakon tjelesne aktivnosti, kod "ohlađivanja", kao i prije svakog početka vježbi u cilju relaksiranja mišića.
U rehabilitaciji stretching utječe na istezanje mišićnih i okolnih mekih struktura kako bi se povećala amplituda pokreta i i poboljšala cirkulacija te ubrzala izmjena otpadnih metabolita i zdravih nutrijenata. Vrlo je važno pristupiti stretchingu što je prije moguće i vratiti u funkciju dotično područje, jer svaki inaktivitet uzrokuje hipotrofiju mišića, zglobne kontrakture i smanjenje pokreta. Kod operativnih zahvata mišića, moguće je stretching odmah primijeniti jer operativni šav omogućava puno sigurniji učinak rada nego što je to kod normalnog cijeljenja. Jednom nastali fibrozni ožiljak, ako se ne djeluje istezanjem što prije, postaje mjesto mišićnog inaktiviteta, smanjene cirkulacije i opetovane podložnosti recidivu.
Istraživanja pokazuju da tetiva osigurava oko 10 % totalnog otpora u zglobu. Smatra se da stres od 4 % odgovara granici reverzibilnosti , odnosno elastičnosti tetiva. U tom slučaju naboranost tetive nestaje, a ako se istezanje nastavi, dolazi do ozljede tetive. Preostali se dio opterećenja prenosi na mišiće i okolno tkivo, ovisno o njihovoj većoj ili manjoj istezljivosti. Mehaničke osobitosti mekih tkiva u odnosu na mogućnost istezanja ovise o elastičnosti odnosno mogućnosti da se tkivo, rastegnuto do jednog određenog položaja, može vratiti u prvobitni položaj. Granica istezanja treba biti, prema mišljenjima određenih autora, osjećaj nelagode i napetosti (ali ne i boli), pa se s obzirom na tip elongacije primjenjuju i različite tehnike.
Stretchingom djelujemo na živčani sustav koji djeluje po zakonu "sve ili ništa", prostorne i vremenske sumacije gdje pojačanim istezanjem djelujemo na povećanu aktivnost živčanih vlakana. Mozak dobiva informaciju o njegovoj veličini te indirektno djeluje na mišićno vreteno izazivajući refleks istezanja (stretch refleks), što dovodi do kontrakcije mišića. Vježbe istezanja preporučuju se i u fazi nakon tjelesne aktivnosti, kod "ohlađivanja", kao i prije svakog početka vježbi u cilju relaksiranja mišića.
U rehabilitaciji stretching utječe na istezanje mišićnih i okolnih mekih struktura kako bi se povećala amplituda pokreta i i poboljšala cirkulacija te ubrzala izmjena otpadnih metabolita i zdravih nutrijenata. Vrlo je važno pristupiti stretchingu što je prije moguće i vratiti u funkciju dotično područje, jer svaki inaktivitet uzrokuje hipotrofiju mišića, zglobne kontrakture i smanjenje pokreta. Kod operativnih zahvata mišića, moguće je stretching odmah primijeniti jer operativni šav omogućava puno sigurniji učinak rada nego što je to kod normalnog cijeljenja. Jednom nastali fibrozni ožiljak, ako se ne djeluje istezanjem što prije, postaje mjesto mišićnog inaktiviteta, smanjene cirkulacije i opetovane podložnosti recidivu.
Osnovna pravila kod izvođenja stretchinga
- postupno istezanje mišića bez naglih trzaja
- do granice bola i malo preko praga uz zadržavanje
- zadržavanje pozicije minimalno 15-25 sekundi
- izvoditi prije i poslije tjelesne aktivnosti (prevencija ozljeda i regeneracija mišića nakon aktivnosti)
- izolirani pokreti-istezati samo onu mišićnu skupinu koje je ciljana bez mogućnosti kompenzacije tijela (fiksiranje određenog dijela tijela)
Stretching je potrebno izvoditi svakodnevno ujutro ili navečer ovisno o tome kakav ste tip, jutarnji ili večernji, a za bilo kakav pomak potreban je kontinuitet. Stretching predstavlja neizostavan dio u terapiji kralježnice, smanjenju napetosti, te korekciji posture.